Fotografija hrane, jedan je od težih oblika fotografije jer skuhani ručak ne može čekati, salata vene, meso se suši, led se topi u čaši, sladoled se pretvara u kremu… Kako pogoditi pravo svjetlo, vedar dan, pravu boju tek ispečene pite… Često ručak i nije baš reprezentativan…
Netko se dosjetio i prilikom fotografiranja hrane koristio neke druge tehnike… pitam se, želi li netko od nas kušati te salate i slastice?
Motorno ulje, lak za kosu, ljepilo… samo su neki od tajnih sastojaka koje koriste neki fotografi prilikom fotografiranja hrane.
Motorno se ulje često koristi umjesto sirupa i preljeva za mesna jela. Loptice vate stilisti koriste za bolju iluziju isparavanja, dok se ljepilo često koristi umjesto mlijeka. Boja za zidove može poslužiti kao čokoladni ili mliječni preljev. Pasta za cipele koristi se kako bi hamburgeri bili privlačniji i dobili boju kao da su upravo skinuti s rešetke roštilja. Lak za kosu često se koristi kako bi salate izgledale što svježije i sjajnije. Grožđe pošpricano dezodoransom djeluje sočno i svježe. Kako fotografirati sladoled koji se brzo topi pod toplinom silnih reflektora? Zato krumpir pire ostaje čvrst i ne smeta mu temperatura. Glicerinom postižu besprijekoran izgled pilića ili morske hrane koji možda baš i nisu svježi.
Dok promatramo fotografiju fine torte u sjajnim časopisima, moramo znati da je profesionalni slastičar ispekao i dekorirao tortu, profesionalni stilist složio sve rekvizite te je sve to profesionalni fotograf fotografirao, uz idealne uvjete samo njemu znane.
Svaka fotografija hrane na našoj slatko/slanoj stranici nastala je u našim ,,prirodnim,, uvjetima. Svako jelo nastalo je i fotografirano u našoj kuhinji bez uporabe gore navedenih sastojaka i vjerujte mi, svako jelo bilo je slasno pojedeno! Na žalost, nemamo niti jednog profesionalca (ni kuhara, ni stilista, ni fotografa), ali nas to ne smeta da nastavimo dalje.
Nakon dugotrajnog proučavanja fotografije hrane i fotografiranja po principu pokušaja i pogrešaka, pokazat ću Vam kako ja to radim.
