Maškare, poklade, karneval, mesopust i fašnik samo su neki od naziva u hrvatskom jeziku kojima se nazivaju običaji vezani uz kalendarsko vrijeme između Nove godine i korizme. Sama riječ poklade nastala je od starohrvatskog glagola klasti – prerušavati se.
Veljača je doba u godini kada cijelom Hrvatskom zavladaju maškare. Karnevali, maskenbali i kostimirane povorke postale su obavezno događanje u svim krajevima Lijepe naše.
Vrateći se u prošlost, doznajemo da su korijeni pokladnih običaja pretkršćanski i u prvom redu magijskoga značaja: prerušavanjem, oblačenjem odjeće s naopake strane, zaglušnom bukom, sipanjem pepela i sl. trebalo je otjerati zimu, demone i zle sile te odbiti njihovo djelovanje od ljudi, stoke, domova i usjeva. Poklade se povezuju i s nizom srednjozimskih i pretproljetnih svetkovina i kultova antičkog svijeta, posebice rimskoga.
Unatoč otporu Crkve običaj poklada nastavio se i nakon pokrštavanja, kao razdoblje »toleriranoga« grijeha na koje se odmah nastavljalo razdoblje pokore i pokajanja.
Od kasnoga srednjeg vijeka priređivanje pokladnih povorki širilo se u gradovima katoličke Europe, najprije u Italiji, gdje je nastao talijanski karneval (Rim, Venecija), a zatim u Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj i dr.
Povorke s pokladnim maskama nisu bili samo prigoda za zabavu, već su ruganjem i kritiziranjem javnih osoba i aktualnih događaja stekli kritički naboj u predstavljanju obrnutoga svijeta i odnosa među ljudima.
U Hrvatskoj su uz poklade vezani i mnogobrojni narodni običaji, dio folklorne tradicije, u čijoj je glavnoj ulozi lutka (mesopust, pust u Primorju, krnje u Dalmaciji, poklad na Lastovu, fašnik u Samoboru, princ-karneval u Zagrebu i sl.), izložena cijeloga pokladnog razdoblja u javnome prostoru ili nošena kao centralna figura u fašničkoj povorci, koju se osuđuje kao krivca za sve nevolje u protekloj godini. U središnjem dramskom prizoru sudjeluju tužitelj, sudac, branitelj i tugujuća rodbina optuženog, a nakon završetka sudskoga postupka osuđena se lutka pogubljuje (spaljivanjem, utapanjem, vješanjem).
Običaj poklada rasprostranjen je i po čitavoj našoj zemlji, pa tako svaki kraj nosi svoje fašničke običaje i tradicionalnu hranu koja se u to vrijeme priprema i jede.
U Slavoniji se tako u vrijeme poklada jede preostalo meso od zime, kobasice, čvarci, sušeno meso i pogačice od čvaraka, a od slatkog buhtle, štrudle, masnica s orasima ili makom i krofne pržene u svinjskoj masti. Maskenbali, kostimirani plesovi uz živu glazbu, dio su slavonskih pokladnih običaja.
Na sjevernom dijelu Jadrana svakako je najpoznatiji Međunarodni riječki karneval, jedan od najvećih u Europi, na kojem svake godine sudjeluje mnogo maskiranih grupa iz cijelog svijeta. Na riječkom karnevalu moći ćete se zasladiti tradicionalnom poslasticom tog kraja, presnacom, koji se pravi od tijesta, starog kruha, mlijeka, jaja, grožđica i cimeta. Tu su još i kroštule s bademima, fanjki, šurlice od slatkog tijesta, smokvenjak od suhih smokava i oraha s malo lozovače, presnac od mladog ovčjeg sira, odnosno skute i kolači od maruna (kestena).
Kvarnerski karneval prepoznatljiv je po svom zaštitnom znaku – zvončarima. Zvončari su maskirana skupina muškaraca iz Kastavštine pokraj Opatije, zagrnuti ovčjim runima i opasani zvonima. Neki ih smatraju najznačajnijim pripadnicima stare stočarske magije u Hrvatskoj. Zvonjavom tjeraju zle sile zime i mraka. Buku proizvode hodajući u povorci u parovima te se u određenom ritmu međusobno guraju.
Južni dio Hrvatske poznat je po svojim raskošnim karnevalima, maskiranim plesovima i raznim igrama koje su se igrale za vrijeme karnevala. Fritule i kroštule neizostavan su dio jelovnika u pokladno vrijeme u Dalmaciji, a od lokalnih slastica svakako treba izdvojiti korčulanske cukarone, bračke škanjete te dubrovačku rožatu.
U kontinentalnom dijelu Hrvatsko zagorje je zadržalo običaj da se u vrijeme poklada jede kiselo zelje na više načina, od pomalo zaboravljenog prisiljenog zelja, do krpica sa zeljem. Također, poznati je specijalitet svinjska podbradina, tzv lalovka. Na Čistu srijedu je veliki post kada se jede bažulova juha s rezancima, grah salata i krumpir salata. Od slatkoga, tu su razni kolači od dizanog tijesta i neizostavne krafne.
U okolici Zagreba također se priprema kiselo zelje, žganci (palenta), peče se purica ili guska.
Samobor se može pohvaliti najdužom tradicijom održavanja karnevala u zagrebačkoj županiji. Tradicionalna povorka u kojoj sudjeluju maskirane skupine iz cijele Hrvatske, od vrtićkih do umirovljeničkih skupina svake je godine sve brojnija. Samoborska Sraka dugogodišnji je domaćin fašnika, a sama završnica višednevnog veselja na svim ulicama i trgovima Samobora događa se u utorak prije Pepelnice, kada se na glavnom Trgu na lomači spaljuje princ Fašnik. Osim krafni, na samoborskom fašniku jedu se i poznate samoborske kremšnite, kobasice češnjovke s mustardom i pije se fini bermet.
