Kuhanje mi je hobi. Hobi u kojem uživam, u kojem punim baterije nakon dana punog obveza. Ovu sam stranicu pokrenula kako bih kuharima početnicima približila ljepotu ovoga posla i kako bi kuhanje promatrali ne kao obvezu, nego kao izvjesno "odmaranje živaca" nakon napornog i stresnog dana.
Pokušavam na najjasniji način prikazati postupke i metode rada u izradi kako jednostavnih, tako i malo kompliciranijih jela. Nadam se da u tome i uspijevam !!??
Najsretnija sam kad moje prijateljice, mlade kuharice, uz moje upute s lakoćom umijese kifle, krafne, pogače...Recepata na ovoj stranici ima raznolikih, neki su iz obiteljske kuharice, neki posuđeni i malo dorađeni, a ima dosta i autorskih. Fotografiju sam počela proučavati uz kuhanje, tako da mi je i ona postala zanimacija i hobi. Prije no što sam krenula s fotografiranjem, nisam bila svjesna u što se upuštam. Smatrala sam da je jako lako napraviti dobru fotografiju, da je potreban samo dobar fotoaparat i to je to! Sada znam da je za fotografiju potrebna dugotrajna priprema, svjetlost, rekviziti i vrijeme! Ponekad za fotografiju utrošim više vremena no što mi je potrebno za samo pripremanje jela. Sve rekvizite, šalice, tanjuriće i vilice koje vidite na fotografijama rezultat su obilazaka trgovina i tržnica te posuđivanja i darivanja mojih dragih prijateljica, rodica, kolegica...Polako se pretvaram u hrčka koji iz trgovine i iz posjeta donosi krpice, zdjelice, drvene daske...
Sve je počelo ovako... motala sam se po kuhinji i ometala mamu dok je mijesila makovnjače, orehnjače i ostale dizane delicije i sestri dok je mutila i miksala fine kolače i torte. Bila sam glavni pomoćni radnik i dobivala jako bitne i važne uloge, tipa držač miksera, perač posuđa, glavni potrčko (zadaci odnesi-donesi)….. Jako sam bila važna i mislila da se bez mene zaista ne može! Svoj prvi, pravi, kolač ispekla sam u petom razredu osnovne škole (Svi su rekli da je jaaaako fin, morali su!), a torte su krenule puno kasnije. Danas, puno godina poslije, postala sam glavni kuhar u svojoj sivo-crvenoj kuhinji koji svakodnevno uspijeva (valjda) nahraniti svoja tri mušketira. Srećom, svi moji dečki spremno i aktivno sudjeluju u procesu; ponekad kao glavni kuhari, često kao glavni pomoćni radnici i fotografi, a najčešće kao degustatori! I da, bez njih stvarno ne bih mogla sve ovo napraviti!!! Svaki recept, svako jelo i svaka fotografija nastali su u našoj, sivo-crvenoj kuhinji (sada u bijeloj kuhinji).
