U nutricionizmu se razdoblje od 40. do 65. godine smatra odraslom dobi. (Ja taman mislila kako se pomlađujem, a ono tek odrasla?. Čudna je ta znanost!)
Sada kada smo konačno fiziološki zreli, vrijeme je za aktivno razmišljanje kako tu zrelost kvalitetno proživjeti. Trebali bismo osvijestiti koje su naše potrebe. Emocionalne su nam potrebe sve veće, a energetske (metaboličke) sve manje.
“Debljam se kada pogledam čokoladu.”, “Popijem vodu imam 2 kg više.”, “Živim od zraka, a čim nešto pojedem izgledam ko capelin.”
Sve su to izjave nas odraslih. Da, mijenjamo se. Naše potrebe postaju drukčije, metabolizam ima potrebu za više proteina, minerala i vitamina, za nutritivno bogatiju hranu. Manje nam je potrebno masti i jednostavnih ugljikohidrata.
Zanimljivo! Baš mi se jede to što mi zapravo ne treba.
Jedu nam se šećeri, slatkiši, masnoća, a sve to traži emocionalni dio našeg mozga. Emocionalni dio možemo ispuniti kretanjem, fizičkom aktivnošću, odmaranjem, druženjem s prijateljicama, provođenjem vremena sa samim sobom. Ne tražimo utjehu u hrani!
Nutritivni dio nam je također bitan. Naš organizma treba kvalitetno gorivo i ne smijemo na to zaboraviti.
U ovim divnim, možda najljepšim godinama, trebamo pratiti i osluškivati svoje tijelo više nego ikada. Upravo u ovom razdoblju do izražaja dolaze kronične bolesti: tlak, dijabetes, metabolički sindrom i sl. Nažalost, događa se još neželjenih promjena. Povećava se količina masnog tkiva i to baš u području abdomena. (Većina žena dobro zna o čemu pišem.) Odjednom dobivamo trbuščić, a ništa nismo promijenili u životu, godinama se isto hranimo. Jednostavno, tako je to u toj odrasloj dobi.
Pokusima na životinjama in vitro utvrđeno je da zapravo kalorijska restrikcija, smanjeni unos hrane, post, smanjenje broja obroka može produžiti životni vijek, na neki način pomladiti stanicu. Na razini stanice uočen je proces koji bi mogao objasniti utjecaj kalorijske restrikcije na životni vijek. Jedan od uočenih procesa je autofagija.
Riječ je o procesu koji se događa u stanicama u uvjetima kalorijske restrikcije kojim stanica jede samu sebe (doslovan prijevod grčke složenice).
Autofagija je korisna jer osigurava energiju izgladnjeloj stanici. Ima ulogu i u drugim procesima poput odgovora na oksidativni stres, u imunološkom sustavu i endokrinoj signalizaciji.
U starijoj dobi autofagija postaje slabija i nefunkcionalna pa ju je potrebno potaknuti. Kada ona oslabi, dolazi do akumuliranja štetnih proteinskih ostataka u stanicama, veće produkcije slobodnih radikala te na taj način do upale i smrti stanice.
Utvrđeno je da rezveratrol i drugi polifenoli (spojevi koje možemo pronaći u biljnoj hrani šarenih duginih boja) mogu djelovati slično, tj. poticati autofagiju. Točan mehanizam nije razjašnjen. Izazivanjem male štete u stanicama polifenoli zapravo potiču autofagijske procese i održavanje vitalnosti stanice.
Stoga se postavlja pitanje mogu li pojedini polifenoli ili njihove kombinacije imati pozitivne učinke jednake kalorijskoj restrikciji, ali bez gladovanja? Razmislite o tome…
Pravilna prehrani u odrasloj dobi treba biti raznovrsna, osnovu trebaju činiti složeni ugljikohidrati, a ne jednostavni. Unos masti, proteina i šećera treba biti smanjen, a broj obroka u danu povećan. Doručak treba biti osnovni obrok. Ribu treba jesti dva puta tjedno, a povrća i voća pet porcija dnevno. Poželjno je unositi dovoljnu količinu fitonutrijenata, fitoestrogena, te naravno omega-3 masnih kiselina i D 3 vitamina. Magnezij je za žene neophodan.
Nadam se da ćete početi o sebi razmišljati drukčije. Dopustite sebi nešto novo! Napravite iskorak općenito u životu, a počnite s prehranom. Hrana je nešto što određuje kako ćemo se osjećati.
Dobra je hrana dobar osjećaj, loša hrana loš osjećaj.
Svaka promjena, pa i ona najmanja, ima utjecaj na vaš život. Pohvalite se i nagradite za svaku uspješno ostvarenu odluku!
Alma Bunić, dip. ing. preh. teh.
